Principi prevođenja

1. Tekst

• Stari Zavjet: Za SZ prevodioci će početi od MT (Mazoretskog teksta) koji se nalazi u posljednjem izdanju BHS-a (Biblia Hebraica Stuttgartensia). Naročito teške odlomke prevodioc može prevesti uz pomoć istih odlomaka iz različitih verzija, alternativnu hebrejsku tradiciju (npr. DSS), ili u nekim slučajevima, popravkama zasnovanim na pretpostavkama. Ovakva odstupanja od MT-a će svaki prevodioc naznačiti u bilješkama i pregledaće ih tekstualni konsultant za SZ.
• Novi Zavjet: Za NZ o upotrebi teksta na grčkom jeziku odlučivaće tekstualni konsultant.
• Tradicionalni odlomci: za odlomke kojima nedostaje odgovarajući tekstualni autoritet (tj. skoro sigurno nisu dio originalnog rukopisa) važi pravilo da se tekst ubaci u uglaste zagrade i da se u bilješkama dadne kratko objašnjenje problema.

2. Sredstva za prevođenje i odluke vezane za prijevod

• Odluke vezane za prijevod, koje se moraju načiniti kako bi se tekst uopšte preveo, će donijeti prevodioci i urednici. Alternativni prijevodi, bitni za egzegezu, će biti navedeni u bilješkama.
• Za prijevod će se po potrebi koristiti standardna leksička pomagala. Za SZ, to su BDB, HALOT, i TDOT; za NZ, BDAG, Louw-Nida i TDNT.
• Kompjuterizovane konkordancije i elektronski pretraživači će se iscrpno koristiti u nastajanju ovog prijevoda.

3. Oblik prijevoda

Nikakav prijevod nikad ne može dosegnuti potpunu jednakost forme originala. Čak i prevod koji se drži rasporeda riječi sličnog hebrejskom i grčkom jeziku na štetu bosanskog stila se svodi na parafraziranje u nekim situacijama. Sa druge strane, nikakav prijevod ne postiže ni dinamičku ekvivalentnost. Zbog toga, ovaj prijevod, kao i svaki drugi na svijetu, će se smjestiti negdje u sredini između dvije krajnosti. Uvažavanje naprijed rečenog će se realizovati kroz slijedeće:

• U odabiru riječi i gramatičkih oblika nastojaćemo odraziti različite stilove različitih autora Biblije. Pavlova pisma prevedena na bosanski jezik ne bi trebala zvučati kao Ivanova ili Petrova ili kao pismo Jevrejima gdje je to moguće napraviti.
• Koristiće se formalni bosanski stil pripovijedanja (ipak ne tehnički ) osim u odlomcima kod kojih bi neformalan stil bio više u skladu s originalom. Naš cilj je napraviti prijevod koji će biti na lingvističkom nivou standardnih bosanskih novina.
• Način izražavanja prosječnih odraslih ljudi će biti prioritet. U prijevodu ćemo nastojati koristiti dobar literarni stil, ali ne previše formalan niti uljepšan.
• Cilj je da prijevod bude razumljiv i kršćanima i nekršćanima, tako da se liturgijski jezik ili kršćanski “žargon” izbjegnu.
• Također izbjegavamo i arhaizme (npr. koristit će se izraz “pismo” umjesto “poslanica” u NZ). Lične zamjenice koje se odnose na Boga ne počinju velikim slovom, s obzirom da u originalnom hebrejskom ili grčkom jeziku nema razlike između zamjenica koje se odnose na ljude i onih koje se odnose na Boga.
• Dugačke, komplikovane rečenice će se razložiti na kraće rečenice koje su prihvatljivije u modernom bosanskom jeziku. Ipak, nastojat ćemo održati veze koje postoje u originalnom jeziku gdje je to god moguće.
• Idiomatski izrazi i figurativni način izražavanja u originalnim jezicima će se promijeniti onda kada nemaju smisla za tipičnog, modernog bosanskog čitaoca ili ako mogu izazvati zabunu i pogrešno razumijevanje teksta kod tipičnog, modernog, bosanskog čitaoca. Doslovan citat će biti naveden u bilješkama uz kratko objašnjenje (opaska prevodioca).
• Koristit će se imenice umjesto zamjenica u onim situacijama u kojima bi upotrijebljena zamjenica na bosanskom jeziku bila nejasna ili dvosmislena za bosanskog čitaoca. Ovo će se naglasiti u bilješkama.
• Pitanja kod kojih se očekuje negativan odgovor će se formulisati tako da to bude očigledno bosanskom čitaocu.
• Očigledno suvišni izrazi kao što je “odgovorio i rekao” će se izbjegavati, osim kada nose posebnu retoričku snagu u kontekstu. Doslovan prijevod će često biti navođen u bilješkama.
• Uvodni izrazi kao što su “zaista, zaista” će se prevesti idiomatski, samo jedno ajmhvn kao “kažem vam istinu” a duplo ajmhvn (koje je oznaka Ivanovog evanđelja) kao “govorim vam samu istinu”.
• Uvodni izrazi kao ijdouv (“gle”) će se prevesti tako da odgovaraju kontekstu (ponekad “čuj” “obrati pažnju” “gledaj” ili povremeno neće biti preveden).
• Upotreba navodnih znaka (koji nisu postojali u originalnim manuskriptima na hebrejskom i grčkom) će biti u skladu s upotrebom istih u savremenom bosanskom jeziku.
• Osnovna jedinica prevođenja je paragraf. Broj stiha će biti dat u bold tipu slova. Poezija će biti data u prepoznatljivom stilu poezije.
• Historijski prezenti u grčkom će biti prevedeni u jednostavnom prošlom vremenu, s obzirom da bosanski jezik nema isto odgovarajuće sadašnje vrijeme.
• Na mjestima gdje upotreba pasiva stvara dvosmislice, nejasnoće ili zvuči neprirodno na savremenom bosanskom jeziku, ili će se precizirati subjekt iz konteksta, ili će formulacija izraza biti promijenjena u aktiv u bosanskom, uz objašnjenje dato u bilješkama.
• Elipse (gram.) će se tretirati u skladu sa zahtjevima u modernom bosanskom jeziku (npr. 1 John 2:19). Pojašnjenje će biti dato u bilješkama.
• Vlastita imena će biti standardizirana u skladu sa prihvaćenim imenima koja su već u upotrebi.

4. Dodatne osobine prijevoda i bilješki

• Gdje god budu potrebna dodatna pojašnjenja (npr. igra riječi, historijski detalji, kulturalne razlike, itd.) bit će data u obliku kratke bilješke.
• Bilo koji tehnički izrazi (corban, Marko 7:11) koji budu u upotrebi u prijevodu, bit će pojašnjeni u bilješkama.
• Bilo koji manje poznati izrazi za težinu, mjere i novac će biti pojašnjeni u bilješkama, iako će oni uopšteno biti dati u savremenim bosanskim metričkim jedinicama.
• Ograničen sistem unakrsnih referenci za glavne paralelne tekstove, unakrsne reference ili značajne aluzije će biti dat u bilješkama
• Prevodioci i urednici će dati opisne naslove odlomaka kao pomoć čitaocu.
• U bilješkama će grčki i hebrejski citati biti dati u fontu za grčki i hebrejski jezik, kao i transliteracija. Povremeno, referenca za neku grčku ili hebrejsku riječ će biti transliterirana.